Dragi Lunjo..
Sta mislis, kada znamo da volimo nekog onom iskrenom, pravom ljubavlju? Kazu da, ako se to zapitamo u sebi, da onda i ne volimo nekog, jer da ga stvarno volimo, znali bi, ne bi se pitali u sebi..
Mislis li da se moze upravljati osecanjima? Mozda nekim ljudima jednostavno polazi za rukom da prekinu svoja osecanja. Mozda neki ljudi jednostavno prestanu da vole. Znas, ono, rese jednog dana da ce zaboraviti sve i da nece vise razmisljati o tome. I to se tako zavrsi. Ponekad i ja postanem prazna i ravnodusna, i taman pomislim proslo me je sve, kada me usred noci probudi secanje i sve krene ispocetka. Ne valja to kada nas bude secanja.. Onda ne mogu da zaspim i prevrcem se po krevetu, obavijena velom nostalgije.
Dragi Lunjo, ne zelim da se secam.. Kako prestanes da se secas? Kada zaboravis? Da li jednostavno sklopis oci, udahnes duboko i kazes sebi da je gotovo? I sta se desi kada otvoris oci? Da li postajes novi, bolji covek?
Mozda, kada budem sela u onaj voz koji vodi daleko odavde, koji je odveo iz ovog mesta sve ljude koje sam volela, mozda se tada i setim kako se zaboravljaju ljudi koje volimo. Ali, da li se zaista zaboravljaju oni koje volimo onom iskrenom, pravom ljubavlju?
Ja i nisam bas sigurna..
Sta mislis, kada znamo da volimo nekog onom iskrenom, pravom ljubavlju? Kazu da, ako se to zapitamo u sebi, da onda i ne volimo nekog, jer da ga stvarno volimo, znali bi, ne bi se pitali u sebi..
Mislis li da se moze upravljati osecanjima? Mozda nekim ljudima jednostavno polazi za rukom da prekinu svoja osecanja. Mozda neki ljudi jednostavno prestanu da vole. Znas, ono, rese jednog dana da ce zaboraviti sve i da nece vise razmisljati o tome. I to se tako zavrsi. Ponekad i ja postanem prazna i ravnodusna, i taman pomislim proslo me je sve, kada me usred noci probudi secanje i sve krene ispocetka. Ne valja to kada nas bude secanja.. Onda ne mogu da zaspim i prevrcem se po krevetu, obavijena velom nostalgije.
Dragi Lunjo, ne zelim da se secam.. Kako prestanes da se secas? Kada zaboravis? Da li jednostavno sklopis oci, udahnes duboko i kazes sebi da je gotovo? I sta se desi kada otvoris oci? Da li postajes novi, bolji covek?
Mozda, kada budem sela u onaj voz koji vodi daleko odavde, koji je odveo iz ovog mesta sve ljude koje sam volela, mozda se tada i setim kako se zaboravljaju ljudi koje volimo. Ali, da li se zaista zaboravljaju oni koje volimo onom iskrenom, pravom ljubavlju?
Ja i nisam bas sigurna..
Нема коментара:
Постави коментар