Tiho poput sapata, kidaju se niti koje povezuju nas dvoje. Cutim kao da mi je svejedno, a valjda i jeste..jer inace, ne bih te pustila. Ti cak ni ne naslucujes kraj, dok ga ja slutim jos odavno. Pa se pitam, da li je bolje otici bez ikakvih reci, iznenada, u tisini noci, kada to najmanje budes ocekivao? Da li bi onda posao za mnom?
Ne bi.
I nemoj.
To nista ne bi promenilo. Jer, kada dodje veliko 'the end', nema povratka. Nista ne bi bilo isto kao sto je nekada bilo, ne bih to bila ja,ni ti vise ne bi bio ti, niti bih te volela onako kao sto sam te onda volela.
Nemam ja vise onu ljubav u sebi da bih oprostila i brinula se samo za tebe. Pokusala sam ogrejati to tvoje srce, da bi bio siguran u moju ljubav, da bi verovao u to da bol nije sve sto nas cini jacim ljudima. Pokusala sam shvatiti tvoju bol, stavljala sam se na tvoje mesto. Trazila sam svaki nacin da ti izmamim osmeh i veruj mi, to barem od svega ovoga, nije bilo uzaludno.
Jer, slike tvog osmeha i dalje opijaju moja secanja.
Ne bi.
I nemoj.
To nista ne bi promenilo. Jer, kada dodje veliko 'the end', nema povratka. Nista ne bi bilo isto kao sto je nekada bilo, ne bih to bila ja,ni ti vise ne bi bio ti, niti bih te volela onako kao sto sam te onda volela.
Nemam ja vise onu ljubav u sebi da bih oprostila i brinula se samo za tebe. Pokusala sam ogrejati to tvoje srce, da bi bio siguran u moju ljubav, da bi verovao u to da bol nije sve sto nas cini jacim ljudima. Pokusala sam shvatiti tvoju bol, stavljala sam se na tvoje mesto. Trazila sam svaki nacin da ti izmamim osmeh i veruj mi, to barem od svega ovoga, nije bilo uzaludno.
Jer, slike tvog osmeha i dalje opijaju moja secanja.
Нема коментара:
Постави коментар