четвртак, 1. јануар 2015.

Tebi za uspomenu.

Ne znam gde si sada..
Nasa pesma uz koju smo plesali one novogodisnje veceri, pre 2 godine, mi i dalje budi osecanja. Ona osecanja sete i nostalgije. Pa se zamislim i vratim u ono doba gde je citavim mojim svemirom vladala ljubav, gde su jutra bila drugacija a noci toplije.
Gde si sada, da ti kazem da nisi trebao postati drugi covek? Gde si sada da opet pustimo one nase snimke na Youtube-u i da se smejemo zajedno? Da mi barem kazes da si dobro, da smirim ovu moju dusu i da zaboravim. Jer svake noci, 31.12.-og, nedostajes mi kao neko ko je nekada bio moj i ko vise nije tu kraj mene. Bar da znam gde si, da mi pokazes da si krenuo dalje, iako ja to vec znam.
Kad si rekla da me volis. Dino Merlin. 
Neke pesme zauvek u nama zalede ona nasa stara osecanja. I uvek ce biti tu, kada njeni tonovi zaplesu putanjama secanja.
Znam te ja..
Iako to vise nisi ti, zivis u meni..kao onaj nasmejani decko koji voli prirodu i moje zagrljaje.Zivis u meni kao ljubav mog zivota.Zivis i volis me.I radujes mi se.
I kazem ti da mi nedostajes i da nikog necu voleti tako.A ti me zagrlis i kazes da nedostajem i ja tebi.
I nista onda vise nije bitno..

Nije ljubav ono sto traje doveka. I nije ljubav secanje na nas. Nije ljubav to sto te se setim svake novogodisnje noci, u to vreme. Nije. Ali, bila je.
 Budi srecan.. to ti trazim.Zivi zivot, i voli. Znam da ces biti neko i nesto nekada.Nikad nisam sumnjala u to..Uvek sam verovala u tebe.Uvek cu verovati.Ti zauvek znaj da pomalo pripadam tebi,jer smo svi mi pomalo oni ljudi koje smo voleli.

Cuvaj nase uspomene. 
 
                                                    Zauvek, tvoja Katy.







Нема коментара:

Постави коментар