петак, 24. октобар 2014.

Kao da me nema tu..



Sta se desi kada nam se putevi razdvoje?
Ne zelim tisinu. Tisina me ubija. Na samom pocetku, uzivam u njoj, ponese me njen sjaj i hladnoca. Vec kasnije, ta njena hladnoca me ubije u pojam.. 
Kao da ne postojim.
Nisam ziva, a ipak koracam i idem dalje.
Ne zelim tisinu..Tisina je tuzna,a meni nije nista. Veliko crno nista. 
Kada bih ti rekla da mi je svejedno, lagala bih. Kada bih rekla da mi je stalo do tebe, i to bih ti slagala.
Slegnem ramenima i kazem sebi da vise nije bitno. Pitanja nastavljaju da lebde u vazduhu, bez odgovora, upravo zbog toga sto mi oni vise ne trebaju. Nebitni su. 
Stanes pored mene, srce uz srce i ja znam da si to ti, ista ona osoba. Sve je isto. Ti i tvoj osmeh, zagrljaj, reci, pogled.. 
Ali, reci mi..
Gde sam ja? 
U ovoj borbi sa ljubavlju, izgubila sam sebe. U onoj borbi za tebe, izgubila sam ljubav.
Jedinu bitku koju sam dobila, jeste ona koju sam odigrala protiv sebe.. Pobedila sam sebe i svoja osecanja. 
A u borbi protiv svojih osecanja, izgubila sam i veru u ljubav..



Нема коментара:

Постави коментар