Meni je potreban jedan, tako reci, gospodin. Znate, to su oni u kojima se odmah to vidi, cim ih pogledate. Neka urodjena prefinjenost, lagan osmeh, sjaj u ocima.
Jasno mogu da ga zamislim, kada sklopim oci, kako stoji kraj kamina, pored vatre i uziva u casi vina polako, gutljaj po gutljaj, svaki put ga mesajuci sa svojim mekim nepcem, kako bi sto bolje osetio ukus finoce. I ne znam, mozda je sve ovo samo masta ili mozda, kako kazu, onaj covek mojih snova, ali ja znam da zelim samo nekog ko je tako neposebno poseban. I dok sklapam oci, sat otkucava ponoc, cujem ga kako mu sapat nestaje u mraku.. On kaze da ga cekam, da ne dozvolim glupanima da mi ruse snove o ljubavi i sreci, jer on zivi, on postoji. On me ceka..i on me voli.
Нема коментара:
Постави коментар