субота, 15. март 2014.

Zaboravi.

Da li uopste ima smisla nesto zapocinjati ako znas unapred kako ce se zavrsiti? Nisi mi trebao ti da prekines moju tisinu, niti da pojacas moju bol. Iza savrsenog osmeha, krije se maleno, krho bice koje zeli jednu snaznu ruku da ga izvuce iz tame. Nisi mi trebao ti da jos vise potonem do dna.

Kada svemu dodje kraj, zar ne bi bilo najlakse obrisati sva secanja i sve sto je postojalo? Zar ne bi trebalo obrisati onu nasu setnju pored reke i one suncane dane? Zar ne bi trebao ispariti onaj tvoj parfem iz mog secanja? I onaj tvoj smeh, i tvoj dodir. I sve bi to trebalo pobrisati i zaboraviti, kao da nista i nije bilo.
Ali, u tebi je bila samo moja nada da ce napokon sve doci na svoje mesto. U tebi se skrivala moja ceznja da pripadam nekome. I htela sam voleti jer najbolje sto mogu dati od sebe jeste ljubav. Ali, ljubav se ne planira. Ljubav se dogodi. I to kada je najmanje ocekujes.


I necu biti vise ona tvoja mala 'kraljica trotoara', kada se popnem na trotoar i onako se podignem na prstice kako bih te poljubila. Zapravo,to nikada nisam ni bila. Tvoja. Ne.Niti si ti ikada bio moj. :)




                                                                                           Stefanu N.

Нема коментара:

Постави коментар