недеља, 20. април 2014.

Nedostajes.

Ne znam sta mi nedostaje. Fale mi neke oci.. i jedan osmeh i onaj najjaci zagrljaj.
Neko. Neko mi nedostaje. A ne znam mu ni ime, niti boju kose, boju ociju.. Ne znam gde stanuje, ali vec znam da 'u toj ulici svicu najlepsa jutra'. I nedostaje mi da podelimo i tugu i srecu, zajedno.
Nedostaje mi neko s kim cu se osecati sigurno i kome cu i ja moci da pruzim svoju podrsku.
Gde si? Koliko cemo vremena jos morati da cekamo?

'Hocu da verujem da nas tek cekaju dani i godine, tamo, u beskraju. Nista u kosmosu ne biva slucajno. Molim te, trazi me dugo i uporno.'



Нема коментара:

Постави коментар